Prvenstvena sezona odbojkašica završena je kako se uoči nje i očekivalo, samo što je finiš bio uzbudljiviji i dramatičniji nego što se to možda moglo pretpostavljati početkom prošle jeseni. Mladost je još jednom na tronu, titula broj 19 državnih prvakinja sletjela je u Dom odbojke, ali dogodilo se to na vrlo infarktan način.
Dinamo je držao u šahu mladostašice u četvrtoj utakmici finalne serije, s vodstvom 2:0 u setovima i evidentno superiornijom igrom bio je sasvim blizu da poravna omjer na 2-2 i odvede finale u maksimalnu neizvjesnost “majstorice”, gdje favorita ne bi bilo. Međutim, nedostajao je dinamovkama završni potez, propustile su matirati poljuljane suparnice, koje su u zadnji čas povukle spasonosne poteze i krenule u protuofenzivu.
Širenje pozitive
Točno sat i deset minuta kasnije od trenutka kada je na semaforu zasvjetlilo velikih 2:0 u setovima za Dinamo, svih 14 igračica Mladosti uletjelo je na teren i bacilo se na “hrpicu”. Rezultat na semaforu pretvorio se u konačnih 2:3, za veliki preokret koji će i mladostašice i dinamovke, svake na svoj način, dugo pamtiti. Slavlje mladostašica moglo je početi, a koju minutu kasnije kapetanica Katarina Pavičić preuzela je pehar prvakinja sa, bez sumnje, velikim olakšanjem.
Jer ona je cijelu utakmicu, a zapravo i cijelu finalnu seriju prilično osobno shvatila. Dinamovke su, naime, baš nju uporno gađale servisima u sve četiri utakmice, a bilo je faza u kojima to na prijemu nije izgledalo dobro ni za Katarinu ni za Mladost. Jer kada vam kapetanica, vođa ekipe, izgubi samopouzdanje, onda se to nesvjesno reflektira na cijelu ekipu.
Međutim, Pavičić je, kad je bilo najteže i najpotrebnije te nakon što je jedno vrijeme bila na klupi, pa se vraćala, pa opet završila na klupi, jer, eto, u tolikoj je blokadi bila, ipak pronašla način kako se izdignuti iz ponora i opet povukla ostatak svoje družine.
- Iz trećeg sam pokušaja uspjela ispraviti ono što sam sama zakuhala - s dozom samokritike, ali na koncu svega i s osmijehom olakšanja komentirala je kasnije Pavičić.
- Bila sam ljuta i frustrirana što sam dovela sebe i ekipu u tu situaciju i znala sam da se moram trgnuti jer na poraz nisam htjela ni pomisliti. Pokušala sam se smiriti i “skupiti” u glavi i rekla sama sebi “idem dati sve od sebe”. Srećom, urodilo je plodom.
Sjećamo se i detalja iz utakmice broj 3, kada je Pavičić također prolazila kroz krizu, a kada je napokon jednom prošla u napadu i donijela poen, suigračice su toliko skakale i veselile se radi nje, kao da je osvojila poen za zlato u finalu svjetskog prvenstva. Toliko je to značilo za cijelu ekipu.
U četvrtoj utakmici, pak, u trenucima kad je trebalo dati novi zamah ekipi, Katarina je valjda od akumuliranih frustracija počela lupati loptu kao da sutra ne postoji. I to je također bio okidač za suigračice, koje su slijedile njezin primjer pa i same dobile na sigurnosti i hrabrosti.
Na kraju su u rovovskoj borbi za svaki poen petog seta, u kojoj je čudesna “felšana” lopta ljevoruke Andreje Mihaljević donijela u tom trenutku ogromnih +2 (12:10), mladostašice prve presjekle ciljnu vrpcu.
- Ovo mi je s Mladosti peto osvojeno prvenstvo, ali svakako najdraže jer je ovo bio baš ekipni učinak. Svaka je cura kroz cijelu sezonu imala svoju ulogu, svaka dala svoj doprinos kad je trebalo i cijelo vrijeme su, i na treninima i na utakmicama, širile samo pozitivu - rekla je Pavičić.
- Za finale smo znale da će biti teško, jer Dinamo nas je dobio dva puta kroz sezonu u ligi. No, znale smo da smo ipak nadmoćnije, ali da moramo ostati koncentrirani i to pokazati na terenu jer ako im damo imalo prostora, one će to iskoristiti.
Vjerojatni odlazak
Mladost je tako s novom dvostrukom krunom, jer prije malo manje od dva mjeseca osvojen je i Kup Snježane Ušić, zaključila još jednu sezonu.
- Mislim da možemo biti zadovoljni s cijelom sezonom jer pored dva domaća trofeja, ostvarili smo i povijesni uspjeh ulaskom u finale MEVZA-e, gdje nam je malo falilo da i osvojimo. Isto tako, na početku sezonu za dva poena nam je izmaknula i Liga prvakinja, gdje smo se pokazale u lijepom svjetlu. Doduše, možda su sve te silne utakmice kroz sezonu uzele danak sada u finalu, ali na kraju smo ipak sve uspjele.
Štoviše, Pavičić se s još jednim trofejom, po svemu sudeći, oprostila od kluba uz Savu.
- Imam još diplomski rad za završiti fakultet i onda ako bude prilika za inozemstvo, htjela bih se opet okušati vani.
Mladost će, dakle, vjerojatno tražiti novu kapetanicu od jeseni.
