Kad netko dominira tijekom sezone kako trenutačno dominira Real Madrid, onda je jasno da je branitelj naslova prvaka Europe bio i prvi favorit za odlazak na Final Four. I momci koje vodi Chus Mateo su isporučili ono što se očekivalo. U tri su utakmice izbacili Baskoniju u četvrtfinalu, nakon dvije čiste madridske pobjede, u srijedu su u ljepotici doigravanja slavili i u Vitoriji sa 102:98.
Iako je morala zaigrati bez energije koju donosi Chima Moneke, momčad Duška Ivanovića je skupo prodala svoju kožu, imala je u jednom trenutku i deset poena viška, ali Real je pokazao i klasu i karakter, ne prvi puta ove sezone i ne prvi puta u ovom sastavu.
Euroliga je sve oskudnija igračkom kvalitetom, malo je tu ljudi koji mogu sami odvesti svoje momčadi do velikih stvari, a jedna od prednosti Reala je i činjenica da upravo u svlačionici u Madridu postoji nekoliko takvih igrača. Jedan od njih svakako je Mario Hezonja. Hrvat igra svoju najbolju sezonu, što će doći na naplatu na koncu sezone kada će izaći na tržište i kada će netko za njegove usluge morati platiti barem tri milijuna eura, s čime će Hezonja doći do pozicije najplaćenijeg igrača u Europi. Bit će to ona razina na kojoj su trenutačno Shane Larkin ili Nikola Mirotić.
Naravno, i dalje se ne zna gdje će završiti Hezonja, koji ima ponudu Panathinaikosa, a u tu priču bi se mogao uključiti i Efes. No, svoje će argumente imati i Real Madrid, koji se nikada nije odricao igrača koji su radili razliku i time pojačavao svoje konkurente.
- Bit će to slatke brige - smijao se Hezonja kad je veljači bio u reprezentativnom dresu.
Nakon prolaska na Final Four, bio je prilično jasan.
- Tu smo gdje smo željeli biti, ali samim plasmanom na Final Four mi nismo napravili ništa. Mi idemo u Berlin osvojiti Euroligi, obraniti naslov lani osvojen u Kaunasu. I jedino nas to zanima - podvukao je Hrvat, po većini ocjena najbolje krilo koje igra košarku izvan NBA lige.
Real Madrid je u dosadašnjem dijelu sezone osvojio Superkup i Kup Kralja, prvi se plasirao na Final Four Eurolige nakon što je uvjerljivo osvojio osnovni dio sezone, a pet kola uoči kraja osnovnog dijela sezone u ACB lige drži prvo mjesto. Sve upućuje na to kako Chus Mateo grabi prema savršenoj sezoni.
Pri tome mu je najveći problem menadžirati momčad satkanu od cijelog niza ozbiljnih igrača. Držati je fokusiranu i gladnu, jer u takvom rosteru uvijek mora biti onih nezadovoljnih.
Real Madrid je lani jedva stigao preko Partizana do Final Foura, tamo se okitio trofejom onim čudesnim poenom Sergija Llulla, a sada je u poziciji da mu trofej može izmaknuti jedino u nekom očajnom danu, i to većeg broja igrača u Berlinu.
Da se za naslov prvaka Europe igra play-off serija nitko ne bi imao šanse protiv Reala, ali Final Four i utakmice u polufinalu i eventualnom finalu od 40 minuta mogu biti mina. Stoga je, recimo, okršaj u Vitoriji u srijedu, bitka u kojoj je Baskonia imala i deset poena viška, bio dobar trening za takve situacije. Real je pokazao da se može izvući, pokazao je da se u završnicama utakmica pretvara u galopirajući stroj za kojega nema odgovora. Za suštu kvalitetu nema odgovora.
Uostalom, kad su vam na bekovima Facu Campazzo, Sergio Rodriguez, Sergio Llull, Džanan Musa, Fabien Causeur ili Rudy Fernandez, kad vam oba krila pune Mario Hezonja, Gabriel Deck i Guerschon Yabusele, a pod košem su stijene poput Waltera Tavaresa i Vincenta Poiriera, a tu u rotaciji nema mjesta za španjolskog reprezentativca Alberta Abaldea ili Carlosa Alocena, sve je jasno...