Zabio je 30, uhvatio je osam skokova i podijelio je pet asista. Kruno Simon je sve pokušao ne bi li njegov Samobor ostao u igri za plasman u FAVBET Premijer ligu, uostalom, Samobor ne niti stigao do doigravanja da nije bilo njega. Međutim, Vrijednosnice Osijek su bila jače i u dvije su utakmice izborile finale za promociju u elitu gdje ih čeka Kvarner 2010.
- Od početka sam govorio da su Riječani i Osječani dvije najbolje momčadi u drugom razredu hrvatske košarke i meni je žao što su te dvije momčadi uopće igrale u ovom stupnju natjecanja. Riječ je o dva ozbiljna košarkaška centra i dobro organizirane sredine. Želim im da se plasiraju u elitu sljedeće sezone i oni koji izgube finale, oni koji će u kvalifikacije s pretposljednjim u Premijer ligi. A što se mene tiče, ja sam sportaš, igrao sam da dobijemo...
Nismo imali imperativ
Čak bi se i tu moglo nešto napraviti da je Samobor imao neku važniju figuru na poziciji visokog igrača.
- Tijekom sezone se promijenilo dosta igrača, mi smo izlazili ususret nekima koji su željeli otići kako bi više zaradili. Uostalom, kod nas nije niti postojao imperativ ulaska u viši rang. Naš cilj je da se ovdje stvori novi regionalni košarkaški centar, da se ustroji kvalitetan omladinski pogon. I tu Samobor ima dobre predispozicije.
Što to znači u pogledu igranja Krune Simona u sljedećoj sezoni? Je li se oprostio s posljednjom utakmicom sezone, ili?
- Ako budem ostao u Hrvatskoj, ako budem ostao u Zagrebu, ako neću započeti neku drugu karijeru, onda ću i dalje igrati za Samobor. Glavni čovjek Samobora Marojević, s mojim starim Đurom ima plan, projekt iza kojega stoji i grad Samobor. I svakako ću ako ostanem ovdje biti dio toga. Ako mi se, pak, pruži neka druga šansa, onda ću krenuti u tom smjeru, no to ne znači da Samobor neće ostati dobra priča.
Ta druga priča za Krunu Simona znači neki trenerski angažman?
- Da, tu govorim o nekoj možebitnoj ponudi za trenerski posao. Doduše, nemam ništa određeno, ali ako se pojavi neka prilika i to ne u Hrvatskoj, onda više ne bih igrao.
U istom danu kad je Samobor završavao sezonu, zaključila se i lijepa priča Tomice Mijatovića i Efesa u Euroligi. Iako je Efes dobio osam od deset posljednjih euroligaških utakmica, u direktnoj eliminaciji u play-inu stali su na Virtusu u utorak.
- Opet se pokazalo kako je sport nepredvidiv i po tome je jedinstven. Žao mi je zbog Tomice koji je napravio ogromnu stvar otkako je postao prvi trener. Razgovarali smo odmah nakon utakmice, bio je potišten, predbacivao je sebi neke stvari, ali moja je prva rečenica prema njemu bila, “da ti nisi postao trener, Efes ne bi bio u 14 najboljih, a kamoli stigao do play-ina”. Ta utakmica je bila čudna, jer Efes obično ne igra na mali broj poena, pa ih je tu Virtus iznenadio. Međutim, ako se itko nakon svega može pogledati u ogledalo, onda je to Tomica Mijatović. Preporodio je momčad i jedna utakmica ne može pokvariti cijelu sliku. Ima sad Mijatović veliku šansu osvojiti prvenstvo i upisati se u povijest kluba kao prvak Turske.
Mijatović izvukao maksimum
Simon je bio godinama dio svlačionice Efesa, i dalje je u kontaktu s igračima, a tu se dogodila jedna velika sinergija momčadi i hrvatskog trenera. Shane Larkin opisao ga je kao jednog od najboljih ljudi koje je ikada upoznao, Will Clyburn objavljuje Mijatovićeve slike na društvenim mrežama i zahvaljuje mu. Obojica su MVP-iji Eurolige, šampioni...
- Svi mi koji znamo Tomicu, znamo jako dobro o kakvoj se osobi radi. Svi ti igrači znaju da je Mijatović uvijek tu za staviti se na raspolaganje. Shane je tu šestu sezonu i dobro ga je upoznao, Will igra drugu sezonu. Obojica znaju da je Tomica veliki pozitivac i zbog svega toga mi je dodatno žao što su se popiknuli na Virtusu. Ali, to je sport i takve se stvari događaju. Mijatović je izvukao maksimum od ove momčadi, a moje je mišljenje da selekcija momčadi u startu nije napravljena na najbolji način. To, pak, ne ide na dušu Mijatoviću jer on na slaganje momčadi nije imao nikakav utjecaj.
Kad smo već kod Eurolige, ostaje li uoči doigravanja tu i dalje Real Madrid najveći favorit?
- Real je malo pao u odnosu na početak sezone, više ne melje onako kako je to bilo u jednom dijelu. Final Four je, pak, specifično natjecanje, a tamo će Real biti, jer mislim da će proći na Final Four. Onda je sve moguće. Igrat će se u Berlinu, a neka se FF-a dokopaju Fenerbahče ili Panathinaikos, onda će oni igrati biti tamo kao na domaćem parketu. Real, kažem, i dalje ostaje tu prvi favorit, ali to nije jamstvo za obranu naslova.
Proteklo ljeto je Panathinaikos preuzeo Ergin Ataman, trener s kojim je Simon u dresu Efesa postao dvostruki prvak Europe i trener koji je odmah odveo Panathinaikos do drugog mjesta u Euroligi. Je li to iznenadilo Simona?
- Nije me iznenadilo, iako je Panathinaikos imao kroz sezonu i uspona i padova. Trebalo im je vremena da se uigraju, a Ataman se držao svojih postulata. Trener je to koji zna kako se stići do Final Foura, pa Panathinaikos nije iznenađenje. Doduše, imaju peh jer će u četvrtfinalu igrati protiv Maccabija koji je jako dobar, ali trebali bi stići do Berlina. Ataman zna kako se to radi, posebno s momčadi kakva je Panathinaikos, koji je posljednjih sezona bez ozbiljnih rezultata, pa su sigurno puni želje i motiva.
Vratimo se na domaće teme. Kruno Simon je u novoimenovanom Stručnom savjetu. Još se nisu sastali.
- Najavljene su neke sjednice na kojima bi trebali razmijeniti mišljenja. Ima još vremena, sada se ulazi u kraj sezone, kvalifikacije za Igre tek su za dva i pol mjeseca.
Ima li Hrvatska ozbiljnu šansu za plasirati se na Igre kroz kvalifikacije u Pireju?
- Uvijek postoji šansa. Znam iz prve ruke kako Slovencima nije svejedno što će igrati u uvodnoj skupini protiv nas. Imaju veliki respekt prema našoj reprezentaciji. Nama je veliki plus što u Pirej možemo otići rasterećeni. Međutim, ja bih upozorio da je za nas ključna utakmica u skupini ona s Novim Zelandom, koji je jako neugodna reprezentacija, a mislim da nam niti ne odgovara njihov stil igre. Mi smo, realno autsajderi na tom turniru, jer tu nas čekaju Luka Dončić, Giannis Antetokounmpo, ali i 20.000 navijača. Ali, ne bi bilo prvi puta da iz sjene stignemo do iznenađenja.
Svi smo svjesni da smo u padu
Odjeknula je u srijedu vijest da su juniori Cibone poraženi u polufinalu ABA luge od vršnjaka iz Mege s čak 66 poena razlike. U Ciboninom sastavu nalaze igrači koji imaju jako puno minuta u FAVBET Premijer ligi, kako u dresu Cibone, tako i u dresu Bosca...
- Očigledno je da smo u padu i toga smo svi svjesni. Često o tome razgovaram sa svojim bivšim suigračima. Mi više ne radimo selekcije od igrača koji su dobri, koji imaju potencijal, nego od igrača koji imaju pet iz tjelesnog odgoja. Sve je to skupa otišlo na stepenicu iza onoga što je bilo nekada. Kad se pročitaju ovakvi rezultati, što reći...
Simon se ne sjeća da je ikada izgubio od svojih vršnjaka kao klinac s toliko poena razlike...
- Ma kakvi, meni je nepojmljivo da od nekoga tko je tvojih godina kad si klinac izgubiš šezdeset razlike...
Tu se uhvatio u širu temu...
- Roditeljima današnjih klinaca nije lako u odlukama što i kako dalje. Bilo bi idealno da mogu ostati u Hrvatskoj i da odrastaju na način na koji su odrastale naše generacije, ali to je bilo vrijeme u kojima su liga, ali i klubovi bili jači. Da imam dijete koje je talentirano, doista ne znam što bih odlučio...
Recimo, u tim cipelama je danas Roko Ukić, čiji je sin Luka talentiran.
- Pa da, blizak sam i s Rokom, ali i s Nikolom Garmom, čiji je sin otišao u Španjolsku. Teško je tu biti pametan, teško je tu donijeti odluku koji je izbor za građenje karijere najbolji. Nema tu jamstva...